Postoje mnogi načini nakoji se mogu finansirati investicioni i tekući troškovi na poljoprvrednim gazdinstvima. Najpopularniji način finansiranja jesu sopstveni izvori, međutim praksa je pokzala da je rast proizvodnje brži ukoliko gazdinstvo koristi neka od eksternih sredstava koja su dostupna. U pitanju su sredsta koja dolaze iz kredita, subvencija, osiguravajućih kuća, kao i sredstva koja se mogu uzeti od otkupljivača i prodavaca repromaterijala.
Gazdinstva su, pravno posmatrano, između fizičkih i pravnih lica. To i dalje neodređena i nedovoljno precizno definisana kategorija, to utiče na to da banke ne vide gazdinstva kao ozbiljne i ravnopravne klijente. Međutim, praksa je pokazala da su gazdinstva upravo najredovnije platiše pozajmljenih sredstava. Kreditna sredstva iz banaka koriste se kako za tekuće troškove (tkz. obrtna sredstva) tako i za različita investiciona ulaganja.
Poslednjih godina Ministartsvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ima meru kojom se subvencioniše deo kamatne stope, pa registrovana poljoprivredna gazdinstva mogu koristiti kredite sa kamatnom stopom od 1% ili 3% u zavisnosti nakom području se gazdinstvo nalazi, da li je nosilac gazdinstva osoba ženskog pola ili osoba mlađa od 40 godina. Banke su se u nekoj meri prilagodile proizvođačima tako što su dozvolile grejs periode (dok se ne otpočne sa proizvodnjom i sl.), plaćanje anuiteta je u skladu sa prilivom sredstava na gazdinstvo (kvartalne, polugodišnje i godišnje rate), adekvatniji način osiguravanja kredita.
Subvencije su jedan od najvažnijih eksternih načina finansiranja poljoprivrednih gazdinstava. Korišćenje ovih izvora podrazumeva konstantno informisanje o dostupnim sredstvima. Postoje subvencije koje se mogu dobiti od lokalnih samouprava,subvencije od Ministarstva, a tu su i IPARD fondovi (dostupno je i avansno plaćanje investicije). Subvencije „pokrivaju“ sve od primarne proizvodnje, do izgradnje i opremanja objekata, i u biljnoj i u stočarskoj proizvodnji. Za svaku pojedinačnu investiciju postoje određeni uslovi koje je potrebno da gazdinstvo ispuni, tako da informisanje o Uredbama, Pravilnicima i Javnim pozivima je od ključnog značaja kako bi se ovi izvori koristili.
Osiguranje je još jedan od načina koji se može koristiti kao eksterni izvor finansiranja u poljoprivredi. Postoje određeni problemi u ovoj oblasti, a najvažniji je taj da ne postoji 17 sveobuhvatni model osiguranja koji bi pokrili većinu rizika u poljoprivredi (suša, grad,poplava, prinosi, bolest stoke, drugi rizici). Cena premije osiguranja u poljoprivredi poskupljuje poljoprivrednu proizvodnju i proizvođači, uprkos prednostima koje donosi osiguranje, i dalje izbegavaju ovaj trošak.
Otkupljivači i dobavljači su još jedan od načina na koji se može doći do sredstava na gazinstvu. Na ovaj način se može nabaviti potreban repromaterijal, čak i neka investiciona ulaganja.Ovde bi trebalo obratiti pažnju na to da li je poljoprivrednom gazdinstvu povoljnije da kupuje na taj način ili da nabavku finansira iz sopstvenih sredstava ili pozajmicom iz banke. Često je najlakše robu koja je potrebna za proizvodnju uzeti od dobavljača ili otkupljivača, ali taj način često bude i najskuplji.
Zoran Starinac
Savetodavac za agroekonomiju
PSSS Kruševac
