35°C Novi Sad
Stočarstvo26. 7. 2026. 10:00·Autor: Poljoprivrednik admin·🕐 5 min čitanja·👁 140

Kako je krava Maša promenila život Sofije Plavšić

Priča mlade stočarke koja veruje u budućnost mlečnog govedarstva

Kako je krava Maša promenila život Sofije Plavšić
Foto: Nepoznato

Studentkinja Poljoprivrednog fakulteta i članica porodične farme u Bačkoj Palanci pokazuje da uspešna proizvodnja mleka počiva na spoju znanja, ljubavi prema životinjama i savremenih tehnologija.

Često je nazivaju najlepšom stočarkom i agrarnom influenserkom. Njeno lice nalazi se na bilbordima koji promovišu upis na smer Animalna proizvodnja Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, gde je i sama studentkinja. Međutim, put Sofije Plavšić do uspešne mlade poljoprivrednice nije bio ni jednostavan ni planiran.

Danas radi na porodičnoj farmi u Bačkoj Palanci, na kojoj se uzgaja oko 450 grla holštajn-frizijske rase, od čega je 200 muznih krava koje u proseku daju između 31 i 32 litra mleka dnevno.

– Moj otac je pokrenuo proizvodnju i praktično sam odrasla na farmi, ali dugo nisam sebe videla u tom poslu. Sve se promenilo kada sam imala 16 godina. Zbog slabijih ocena u školi tata je odlučio da leto provedem radeći na farmi – priča Sofija kroz osmeh.

U početku je njen posao bio jednostavan – po osam sati provodila je u čekaonici za mužu, usmeravajući krave ka robotima.

– Iskreno, jedva sam čekala da prođe radni dan.


Krava koja je promenila sve

Preokret je donela jedna krava – Maša.

– Stalno mi je prilazila, gurkala me njuškom i tražila da je pomazim. U početku sam je odgurivala jer nisam želela da mi smeta, ali je bila uporna. Na kraju sam popustila.

Od tada je počela da se interesuje za njeno poreklo, genetiku i rodovnik.

– Želela sam da znam ko joj je majka, da li ima ćerke, kakvo joj je poreklo. Malo-pomalo upoznala sam genetiku cele farme.

Shvatila je da svaka životinja ima svoj karakter.

– Nije samo Maša bila takva. Mnoge krave vole kontakt sa ljudima i traže pažnju. Počela sam da obraćam pažnju i na njihovu telad, da ih odmalena navikavam na ljude kako bi zadržala miran temperament.


Kada životinje nisu samo broj

Sofija smatra da upravo odnos prema životinjama pravi razliku između prosečne i uspešne farme.

– Kada svaka krava ima ime i kada poznajete njen karakter i proizvodnju, potpuno drugačije gledate na posao. To više nisu brojevi niti proizvodne jedinice, već živa bića kojima svakodnevno posvećujete pažnju i brigu.

Tokom letnjih vrućina to je posebno važno.

– Ovih dana smo ih stalno rashlađivali i polivali vodom kako bi lakše podnele visoke temperature. Holštajn-frizijska rasa veoma teško podnosi toplotni stres i zato moramo da učinimo sve da životinje sačuvamo od pregrevanja.

Na njihovoj farmi, kaže, svako grlo je važno.


Ljubav i tehnologija idu zajedno

Na farmi Plavšića gotovo svi proizvodni procesi su automatizovani. Muža se obavlja pomoću robota, a svaka krava prati se kroz veliki broj parametara.

– Robot beleži količinu mleka, sadržaj mlečne masti i proteina, kao i brojne druge podatke. Zahvaljujući tome brzo uočavamo promene i možemo da prilagodimo ishranu i negu svakoj životinji.

Savremena tehnologija omogućava individualni pristup.

– Nisu sve krave iste. Jedna daje desetak litara mleka dnevno, druga četrdeset ili više. Zato svaka mora da dobije upravo ono što joj je potrebno, u skladu sa proizvodnjom, fazom laktacije i drugim pokazateljima.

Velika pažnja posvećena je i higijeni.

– Roboti automatski peru i pripremaju vime pre muže, što doprinosi kvalitetu mleka. Ali automatizacija ne znači da ljudi nemaju posla. Svakog jutra i svake večeri čistimo objekte, uklanjamo stajnjak, prostiremo novu slamu i vodimo računa da uslovi u štalama budu što bolji.


Znanje kao najveća investicija

Iako je završila srednju ekonomsku školu i stekla zvanje finansijskog tehničara, Sofija je odlučila da studira Animalnu proizvodnju.

– Želim da proširim znanje iz oblasti govedarstva i savremene proizvodnje mleka. Praksa je dragocena, ali bez stručnog obrazovanja nema ozbiljnog napretka. Nauka brzo napreduje i proizvođači moraju stalno da uče.

Posebno je zanimaju ishrana muznih krava i unapređenje proizvodnje.


Svako treba da bude stručnjak za svoj posao

Smatra da uspešna porodična farma ne može da počiva na jednoj osobi.

– Ja želim da se bavim ishranom i proizvodnjom mleka. Moja sestra studira veterinu i biće stručnjak za zdravlje životinja, dok će brat biti zadužen za preciznu poljoprivredu, mehanizaciju i savremene tehnologije.

Porodica obrađuje oko 350 hektara zemljišta, uglavnom na području opštine Bačka Palanka.

– Najveći deo proizvodnje namenjen je ishrani našeg stada. Cilj nam je da što više hrane proizvedemo sami kako bismo kontrolisali kvalitet i troškove proizvodnje.


Planovi za preradu mleka

Pored proizvodnje sirovog mleka, porodica razmišlja i o sledećem razvojnom koraku.

– Tata i ja razgovaramo o tome da jednog dana pokrenemo preradu mleka i proizvodnju sopstvenih mlečnih proizvoda. Međutim, želimo da u taj posao uđemo tek kada stvorimo sve potrebne uslove i budemo sigurni da možemo da ponudimo vrhunski kvalitet.


Na selu vidi svoju budućnost

Iako je mogla da izabere drugačiji životni put, Sofija sebe vidi upravo u poljoprivredi.

– Lepo mi je ovde. Imamo mir, prirodu i slobodu koju grad teško može da nadoknadi. A kada poželimo gradske sadržaje, Novi Sad nam je udaljen manje od sat vremena.

Ipak, smatra da sela neće opstati bez razvoja manjih gradova.

– Volela bih da je Bačka Palanka življi grad, sa više kulturnih sadržaja i mesta za druženje. Ako budu napredovali manji gradovi, razvijaće se i sela koja gravitiraju njima.


Slogom, znanjem i upornošću

Danas je teško poverovati da su jedna očinska kazna i jedna uporna krava odredile životni put mlade stočarke. Sofija ne krije da u mlečnom govedarstvu ima mnogo izazova, da cena mleka često ne prati uloženi rad i da nije svaki dan lak. Ipak, veruje da se znanjem, slogom i upornošću mogu prevazići sve prepreke.

Njena priča pokazuje da savremena poljoprivreda odavno nije samo fizički posao. Ona podrazumeva obrazovanje, stalno usavršavanje, primenu novih tehnologija i spremnost da se svakog dana nauči nešto novo. Ali, iznad svega, zahteva iskren odnos prema životinjama – upravo onakav kakav je Sofija naučila od krave Maše.


A. Milić

Foto: Dragana Bosić

Projekat „2026 – godina žena koje nas hrane“ sufinansiran je sredstvima iz budžeta Ministarstva informisanja i telekomunikacija Republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Komentari (0)

Još nema komentara — budite prvi!

Ostavite komentar

Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.