35°C Novi Sad
Život sela23. 1. 2026. 12:00·Autor: Poljoprivrednik admin·🕐 5 min čitanja·👁 49

Kulen kao simbol identiteta: Kisač između bogate prošlosti i izazovne sadašnjosti

Burni istorijski događaji na ovim prostorima nisu mimoišli ni ovo selo koje uprkos tome nikad nije izgubilo svoj prvobitni karakter,

Kulen kao simbol identiteta: Kisač između bogate prošlosti i izazovne sadašnjosti
Foto: Nepoznato

Na četrnaestom kilometru od Novog Sada, između naselja Rumenke i Stepanovićeva, smestilo se prigradsko naselje Kisač. Prvi put se u istorijskim spisima pominje u 15. veku pod nazivom Kiš Acs, što na mađarskom znači Mali Ač. Vremenom mađarska reč kiš prelazi u kis i tako nastaje ime Kisač.

Burni istorijski događaji na ovim prostorima nisu mimoišli ni ovo selo koje uprkos tome nikad nije izgubilo svoj prvobitni karakter, oblikovan još davne 1773. kada su se ovde naselili Slovaci. Pre dve godine obeleženo je dva i po veka od njihovog doseljavanja u Kisač.

Kao deo novosadske opštine, selo je odlično povezano s gradom pogotovo što se nalazi na glavnom putu. Blagodet takvog položaja učinila je da dosta Kisačana radi u gradu, ima i onih vernih poljoprivredi, ali i onih koji su se raselili po svetu i napustili svoje ognjište.

Prema popisu iz 2002. ovde je živelo 5.471 žitelja, a dve decenije kasnije 4.511.

-    Nažalost, u selu ima dosta praznih kuća za prodaju, kaže Goran Filipović, predsednik inicijative za opstanak poljoprivrede u Kisaču. - Na svu sreću blizina grada i potraga za seoskim mirom te kuće čini atraktivnim potencijalnim kupcima.

Takođe i Osnovna škola "Ljudevit Štur", svedok je vremena koja se menjaju. Kako kaže Filipović pre četiri decenije bila je puna đaka. Išlo se u školu i u prepodnevnu i popodnevni smenu, a sada samo prepodne. U generaciji su bila po četiri razreda od kojih tri sa po 30 đaka slovačke nacionalnosti i jedan razred s đacima srpske nacionalnosti.

Koliko se smanjuje broj dece, govori podatak da je ove godine u prvi razred upisano po jedno odeljenje sa 16 đaka gde se nastava odvija na slovačkom jeziku i 17 mališana za nastavu na srpskom jeziku.

U selu postoji dom zdravlja, dom kulture, vrtić, a ponos sela svakako je fudbalski stadion "Tatre" osnovan 1929.godine. Vremešniji meštani se dobro sećaju bioskopskih projekcija i punih dvorana koje su s dolaskom savremenih tehnologija, pale u zaborav.

-    Takođe, ne tako davno, u selu je postojala ekonomija, zadruga, mlekara, fabrika za preradu drveta "Javor" koja je zapošljavala 200 radnika, seća se Goran Filipović.

Sve to je prošlost, pogotovo što se tada mnogo više ljudi bavilo poljoprivredom. U selu nije bilo domaćinstava da ne drže stoku, pre svega krave. Svaka druga kuća je imala štalu s bar 2 – 3 krave, par bikova i 10 – 20 svinja.

Iako je ovo poljoprivredni kraj u selu su ostala samo tri domaćina koja se bave mlečnim govedarstvom i oko 30 porodica koje se bave uzgojem svinja za svoje potrebe, kaže Goran – Apsurd je svakako da, iako je slovački kulen deo identiteta Kisača, domaćini rađe kupuju polutke u mesnici i od njih prave kulen.

- Osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka sa 10 ha zemlje se lepo živelo od poljoprivrede, kaže Goran Filipović. – Nažalost, to se promenilo. Danas je problem kako preživeti sa 100 ha, a sve je manje takvih farmera. Najviše je onih koji obrađuju 50 ha i teško se bore za opstanak.

Po mišljenju Filipovića, razlog tome je što su cene poljoprivrednih proizvoda niske, a ulaganja visoka. Tako da ne postoji realna računica. Skupo je seme, đubrivo, zakup zemljišta, a otkupna cena poljoprivrednih proizvoda ne prati ta poskupljenja. Samim tim ne čudi što mnogi napuštaju poljoprivredu.

Iako je kisački atar velik, a potez Kisač – Čenej – Sirig – Srbobran važi za najplodnije zemljište, interesovanje za bavljenje poljoprivredom opada. Na prvi pogled to se ne bi reklo jer su sve površine obrađene, a zemlja se uglavnom uzima u zakup.

Interesantno je da je nekad ovaj atar bio poznat po zasadima hmelja. Skromna potvrda da ga je tu nekad bilo samo je jedna parcela u Bačkom Petrovcu. Tako i Goran Filipović na jednom potezu obrađuje 7 ha na kojima je pre šest decenija gajen hmelj.

Filipović, obrađuje 26 ha na kojima dominiraju ratarski usevi – šećerna repa, kukuruz, suncokret, soja i žito.

S obzirom na to da godina nije bila naklonjena jarim usevima i Goran kao i svi poljoprivrednici strepi od ovogodišnjeg roda koji je na većini njiva prepolovljen.

U poljoprivredi je poznato da nije isplativo gajiti samo jedan usev već se treba oprobati i s drugim kulturama. Poštujući savete stručnjaka Filipovići su na 1,5 ha podigli zasad jabuka sorte "gala", pre pet godina. Odlučili su se na ovaj korak i podigli moderan zasad sa protivgradnom mrežom i sistemom za navodnjavanje "kap po kap". To je skupa investicija pa su podsticaji koje su tada dobili dobro došli jer je povraćaj sredstava bio 50 odsto.

Zasad koji je podignut bila je želja Goranovog sina Predraga, koji je odlučio da ostane na svom ognjištu i bavi se poljoprivredom. Investicija je bila skupa, ali i pravi izazov. Uzeli su kredit, zadužili se i otplaćuju ga. Ove godine ističe, a u potaji Filipovići su se nadali i dobrom rodu jabuka.

Kako je poljoprivreda fabrika pod vedrim nebom i u mnogome zavisi od vremenskih prilika, sredinom aprila mraz koji je dostizao i do - 7°C obrao je većinu voćnjaka pre vremena. U zasadu je zastupljena "gala" rana sorta, tako da je 50 % jabuka izmrzlo.

- Prošle godine je sa 1,5 ha bilo 70 tona jabuka, a ove 35 tona, što je upola manje, kaže Filipović.

Kao i usvim seoskim sredinama i ovde je problem pronaći radnu snagu. Kisački voćari su se dosetili kako da reše probleme koji ih muče. Dvadeset proizvođača se udružilo i formiralo zadrugu. Složno sve rade zajedno. Uložili su sredstva kupili vozić za berbu jabuka koji svi koriste. Sezonski radnici dolaze iz Bačke Palanke, Zrenjanina, a berba se odvija od voćnjaka do voćnjaka, lančano. Svo voće koje se obere plasira se preko Zadruge.

I ovaj put se potvrdilo koliki je značaj udruživanja za opstanak i razvoj sela. Tako vredni kisački poljoprivrednici svojim primerom pokazuju koliko su vezani za zemlju na kojoj su odrasli, spremni da se suoče sa svim problemima, pronađu rešenje, a sve sa željom da unaprede svoj način života, opstanu i idu napred u korak sa svim novinama koje nosi savremeno doba.

Tamara Gnip 

Foto:G. Filipović

 

Projekat "Selo juče danas sutra – opstanak i razvoj sela na području lokalnih samouprava Novog Sada" je sufinansiran sredstvima iz budžeta Grada Novog Sada. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva

 

 

 

Komentari (0)

Još nema komentara — budite prvi!

Ostavite komentar

Komentari se objavljuju nakon odobrenja moderatora.